Prilagođeno pretraživanje

subota, 30. travnja 2011.

Proizvodnja Vodika - Samo pogonjen uređaj za proizvodnju vodika


PROIZVODNJA VODIKA  - SAMO POGONJEN UREĐAJ ZA PROIZVODNJU VODIKA 
   
Zbog moje dobi bi bilo logično da se ne blamiram i budem s mirom, unatoč  tome Vam se ipak obraćam. Ljudi imaju svakakve hobije a moj je uzaludno trošenje vremena i papira u konstruiranju i nemogućih naprava. Moj neobičan hobi me naveo na teoriju koje ću vam pokušati predstaviti.

Tvrditi ono što ovim konceptom, pokušavam dokazati za nekog tko je nekad davno i malo vremena proveo u školi i stekao kakvu takvu titulu izgleda krajnje neozbiljno. Dokazivati da sam došao na ideju koja može pomiriti naš sadašnji način života i ekologiju putem banalno jednostavne sprave  koja može: osigurati vodu tamo gdje je potrebna i dovoljno praktički besplatne energije. Uz sve to, moja ideja može pokrpati ozonske rupe i zadržati more na prihvatljivoj razini.  To može samo vodik, (konkretno 1/3  vode na Zemlji pretvorena u vodik) koji je sposoban dići se u slobodan svemir. Ako ga ispustimo tako da ga sunčani vjetrovi ne mogu pomesti i vratiti nazad kao vodu, možda možemo kontrolirati čak i razinu mora??? Samo nam nedostaje jeftin način proizvodnje vodika, tj.  vodik- kojeg teorija održivosti energije drži daleko od komercijalne upotrebe.

           Ako teorija održivosti energije drži vodu onda nam je budućnost- u vodi – nadajmo se da neće pasti u vodu. Upravo voda i vodik nude prihvatljivo rješenje. U vodi mogu i djelovati dvije sile: sila teže i sila uzgona. To su dvije suprotstavljene i doslovno uvijek dostupne prirodne sile koje su i ekološki prihvatljive. Gotovo znamo sve o sili teži, ponešto znamo i o dinamici tijela, koje tone ili ga pokreće uzgon. Znamo da su to, kao već rečeno,  dvije suprotne, ali i prirodne sile. Uzgon može nastati promjenom agregatnog stanja vode. To  je u osnovi elektroliza vode, kada voda iz tekućeg prijeđe u plinovito stanje koje stvori silu uzgona, koja u stupcu vode od 2000 m ima potencijal koji može vratiti i više od uložene energije koja je potrebna za samu elektrolizu.
To znači da je ovako zamišljen uređaj samoodrživ, a po zakonu održivosti energije bi trebao biti neodrživ?????    
Moguća brzina takva uređaja je srednja brzina: kojom tijelo teže od vode tone-(sila teže pogoni dolje) i brzine koju balon ispunjen plinovitima HHO -(uzgon potiskuje gore) uzgon podiže uz stupac vode. 
  
Naglašavam, moji opiti upućuju na brzinu od 0,7 m/s
                    
1 kWh = 367200 kpm – (Stara jedinica kpm je iznimno praktičnija od N ili  J.)

Ako za dobivanje 1 m3  vodika treba 4,8 kWh el. enr..x 367200 kpm a to = 1762560 kpm 
Uz 1 m3 vodika dobivamo i 1/3 m3 kisika a oni zajedno istisnu više od 1300 dcm3 vode, a
ta količina plina istisne i više od  1300 kg-kp istisnute slane-morske vode.

 1300 kp x 0,7 m/s = 910 kpm/s

910 kpm/s
će u stupcu vode ili na putu od 2000 m x 910 kpm/s  =  1820000 kpm.

      182000 kpm : 367200 kpm  = 4,9 kWh To je pristranom autoru dovoljno da tvrdi da proizveden vodik u vodenom stupcu od 2000 m može biti jeftiniji na većem stupcu vode čak i besplatan ali sigurno ekološki prihvatljiv.
Vodik dobiven iz vode bi tada imalo smisla ispustiti  i poslati u slobodan svemir, a s kisikom bi barem teoretski mogli pokušati „pokrpati“  sada stanjen ozonski sloj.
                       
Ako moja teorija drži vodu onda nam voda neće stići do grla.
                                    
Miroslav Tasić

Nema komentara: