Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte

On izgleda kao normalni tamni pijesak . No, iza njega se sakrivaju tone sirove nafte. Stručnjaci su mišljenja da je otprilike trećina svjetskih zaliha nafte pomiješano sa pijeskom. Ako se te zalihe dodaju klasičnim izvorima, Saudijska Arabija sa 35 milijardi tona nafte raspolaže najvećim svjetskim zalihama nafte. Slijede Kanada sa 27 i Venezuela sa 20 milijardi tona. Na četvrtom mjestu je Irak sa 15 milijardi tona nafte.

Otprilike četvrtina svjetskih rezervi nafte je uskladišteno „offshore“ pred obalama. Naftna platforma mora izdržati metrima visoke valove i nalete vjetra snage orkana. Kod morske dubine veće od 500 metara za vađenje nafte se koriste specijalni brodovi. Oni mogu vaditi naftu koja je uskladištena do 3.000 metara pod površinom mora.

Crni pijesak – perilica za naftu

Pronalazak novih izvora nafte, čak i na kopnu, neprestano dobiva na važnosti. Već u 70 – im godinama su kao izvor energije tvrtke u Kanadi počele koristiti naftom natopljen pijesak. Davno se u dva velika „rudokopa“ vadi 500.000 tona naftom natopljenog pijeska.

"Perilica za naftu" odvaja naftu iz pijeska

Rafinerija za naftom natopljen pijesak funkcionira slično, kao i perilica za rublje. U ogromnim bubnjevima se navedeni pijesak miješa sa toplom vodom i sredstvom za čišćenje, te se nakon toga filtrira. Naftni „šljam“, tzv. bitumen počinje se odvajati od pijeska. Pijesak se zbog veće gustoće sakuplja na dnu, a bitumen „pliva“ na površini. Tvrtke koje se bave proizvodnjom energije , mogu bitumen na taj način odvojiti, te iz njega u rafineriji proizvesti „tekuću“ sirovu naftu. Usprkos svemu, navedeni oblik rudarstva ima i određene nedostatke: Ogromni kamioni i građevinski strojevi emitiraju veliku količinu štetnih tvari. Osim toga, uništavaju se jedinstveni oblici krajolika.

80 milijuna litara nafte dnevno iz pijeska

Iz šest tona naftom natopljenog pijeska može se proizvesti jedna tona nafte. Oko 60 milijuna tona crnog zlata navedena postrojenja proizvode dnevno. To je otprilike duplo više nafte, nego što je naftna platforma može izvaditi u istom vremenskom razdoblju.
Proizvodnja nafte iz naftom natopljenog pijeska je momentalno skuplja od svakog drugog oblika proizvodnje nafte na kopnu. No, inženjeri već rade na jeftinijem postupku rafiniranja nafte iz naftom natopljenog pijeska.

Crni pijesak – nevjerojatna postignuća brodova za vađenje nafte

Četvrtina svjetskih rezervi nafte uskladištena je „offshore“ pred obalama. Budući da su gornji slojevi morskog dna iscrpljeni, nafta se vadi iz sve nižih slojeva. Naftna platforma kod toga mora izdržati nalete valova visine do 30 metara, oluje jačine orkana i sante leda. No, zarada je uistinu impozantna: Oko 50 milijuna litara sirove nafte naftna platforma crpi na dan.

Glava za bušenje opremljena dijamantima

Tzv. „glava“ za bušenje nafte je izrađena od specijalnog čelika, te je opremljena dijamantima. Tako opremljena glava, može prodrijeti kroz više stotina metara morskog dan. Naftovodi naftu tada transportiraju do centralne stanice za daljnji transport na kopnu, ili je direktno prebacuju na tankere. Da bi se nafta crpila iz većih dubina, potrebne su ekstremno stabilne konstrukcije. One čvrsto stoje na betonskim stupovima. Najveća „offshore“ platforma na svijetu je Troll u Sjevernom moru. Sa svojih 472 metara čak je viša od Eiffelovog tornja.

Brodovi za vađenje nafte sve efikasniji

Za dubine mora veće od 500 metara se koriste brodovi za vađenje nafte iz mora. Najmoderniji: Deepwater Pathfinder. On može doprijeti do 3.000 metara dubine. Glavom za bušenje se upravlja pomoću daljinskog upravljača. Precizno podešavanje glave za bušenje na morskom dnu obavljaju roboti. Čak i kod visokih valova glava na taj način ostaje precizna. Propeleri koji se mogu rotirati za 360º oko vlastite osi drže brod na poziciji. GPS neprestano prenosi podatke računalu, koje automatski orijentira propelere. Momentalno se na svijetu koristi otprilike 20 takvih brodova za vađenje nafte.

Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju
Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje
Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju
Nafta – crno zlato iz dubine

Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta
Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila
Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?

Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju

Vjetrenjače postoje već više stoljeća, njihovi nasljednici danas produciraju električnu energiju na ogromnim offshore-postrojenjima elektrana na vjetar. Stara tehnika je sada poslužila kao ideja za novi oblik proizvodnje energije: Elektrana koju pogone morske mjene – plima i oseka. Navedena elektrana električnu energiju stvara pomoću morskih strujanja – funkcionira kao neka vrsta podvodne vjetrenjače. Pred jugo-zapadnom obalom Engleske je već postavljeno takvo probno postrojenje.

Električna energija iz morskih struja

Normalne elektrane na morske mjene za stvaranje električne energije koriste branu: U branu su ugrađene turbine koje se kod plime pogone s morske strane, a kod oseke s kopnene strane. Novoinstalirana „Seaflow“ u odnosu na to „stoji“ direktno u morskoj struji i na taj način konstantno proizvodi električnu energiju – velika prednost u odnosu na stara postrojenja. I ekosustav profitira od nove tehnike: Brane su za morske organizme prepreke koje životinje ne mogu zaobići ili izbjeći, dok navedeni sustav praktički uopće ne utječe na životni prostor biljaka i životinja (flore i faune).

Četire godine istraživanja omogućile su izgradnju navedenog milijun eura skupog postrojenja. Uz engleska poduzeća, na razvoju postrojenja je radio, tj. svojim iskustvima iz vlastitih elektrana na vjetar pomogao njemački institut za opskrbu solarnom energijom.

Kao vjetrenjača u vodi

Elektrana na morske mjene sastoji se od tri glavne komponente: 50 metara visoki toranj služi kao stup na kojem je postrojenje montirano, „pogonska prostorija“ koja sadrži kontrolni sustav, priključak na mrežu za prijenos električne energije, hidraulički sustav za podizanje i spuštanje postrojenja, kao i rotor koji je pričvršćen na toranj i koji čini srce postrojenja.

Postrojenje funkcionira slično kao i vjetrenjača. Samo što umjesto vjetra rotor pokreću morska strujanja. Propeler je povezan sa generatorom koji stvara električnu energiju. Da bi se mogla uskoristiti strujanja u oba smjera, krila rotora se mogu rotirati za 180º.

Proizvodnja struje diljem svijeta bila bi ekvivalentna snazi 40 velikih nuklearnih elektrana

Probno postrojenje sada radi već godinu dana u testne svrhe. Sljedeće godine slijedi nadogradnja: Testirat će se dupli rotor. Istovremeno se planira izgraditi postrojenje od više elektrana na morske mjene.

Procjenjuje se da bi električna energija proizvedena diljem svijeta mogla zamijeniti proizvodnju 40 velikih nuklearnih elektrana. Iako najveći potencijal za stvaranje električne energije pomoću morskih mjena leži izvan Europe, Velika Britanija bi na taj način mogla proizvesti do 20 % električne energije zahvaljujući moru. Korištenje takvih elektrana na obalama drugih europskih zemlja kao što su Francuska il Njemačka se uopće ne bi isplatilo, budući da morska strujanja ne postižu dovoljno veliku brzinu, a oscilacije između plime i oseke su premalene.

Sustavu na putu do ekonomske isplativosti smeta još jedna stvar: cijena proizvedene energije: Kilowatt sat električne energije u tom slučaju stoji od 5 do 10 Centa –što je momentalno preskupo, da bi postrojenje moglo konkurirati klasičnim elektranama.

Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte
Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje
Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju
Nafta – crno zlato iz dubine

Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta
Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila
Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?

Geotermalna Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje

Geotermalna energija - 14 % vlastite energijske potrebe Costa Rica pokriva vulkanskom elektranom Miravalles. Pomoću u Zemlji uskladištene geotermalne energije, navedena mala južno-američka zemlja pogoni elektranu pokraj vulkana. U unutrašnjosti Zemlje vlada temperatura viša od 5.000 ºC. Čim voda prođe kroz pukotine na površini Zemlje u unutrašnjost, ona se pretvara u vruću vodenu paru. Preko cjevovoda već spomenuta para dovodi se u elektranu. Ona tamo pogoni turbinu. A turbina pogoni generator koji stvara električnu energiju.

Geotermalna energija iz vulkana – kako iz kišnice i vulkana nastaje električna energija

Tropska klima i mnogi vulkani u Costa Rici stvaraju idealnu pretpostavku za pretvaranje topline Zemlje (Geotermalne energije) u električnu energiju. Kišnica koja prolazi kroz pukotine u Zemlji se toliko jako zagrijava, da od nje nastaje vodena para. Navedena vodena para se sakuplja u malenim šupljinama, zbog čega dolazi do visokog pritiska. Cijevi dužine do 3.000 metara kroz malene rupice uvlače vodenu paru iz unutrašnjosti Zemlje. Ona se zbog visokog pritiska doslovno katapultira na zemljinu površinu. Na površini se vodena para dalje provodi cijevima. Maleni cilindri u tim cijevima odjeljuju vodenu paru od vode, jer je za stvaranje električne energije važna samo 250 ºC vruća vodena para. Pomoću crpki se vodena para iz cilindara dovodi do centralne elektrane. Vruća para dolazi do turbina koje pogone generatore – princip sličan vodenici. Generator na taj način stvara električnu energiju pomoću geotermalne energije.

Kod navedenog procesa para gubi energiju u turbinama: ona se hladi i pretvara u vodu (kondenzira). Navedeni „otpadni produkt“ se drugim cjevovodom vraća u Zemlju, gdje se voda ponovno zagrijava.

Geotermalna energija iz vulkana – Zemlja : pravi izvor energije

Naša Zemlja se sastoji od više slojeva. U njezinoj sredini se nalazi zemljina jezgra. Ona se sastoji od željeza i nikla. Jezgra može postići temperaturu do 5.000 ºC, ali zbog visokog pritiska metal u njoj ipak ostaje čvrsti. Sljedeći sloj je zemljina kora, na kojoj mi živimo. Na određenim mjestima kore postoje mjesta iz kojih izlazi magma. Čim magma stigne na površinu Zemlje, više se ne naziva magma, već lava. Od nakupina lave, u više tisuća godina mogu nastati kompletne planine– vulkani. Zbog visokih temperatura u unutrašnjosti, na tim mjestima se kamenje zemljine kore zagrijava.

Države sa mnogo vulkana električnu energiju stvaraju iz tzv. geotermalne energije, tj. U Zemlji „uskladištene“ topline. Primjer za to je Costa Rica i elektrana uz Miravalles – uz taj vulkan stoji i istoimena elektrana. Navedena elektrana zahvaljujući geotermalnoj energiji pokriva oko 14 % energijskih potreba te malene južnoameričke države.

Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte
Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju
Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju
Nafta – crno zlato iz dubine

Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta
Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila
Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?

Hidroelektrane - Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju

Sedam godina se gradila ogromna brana i hidroelektrana u blizini Goldisthal-a u Njemačkoj. Radni uvjeti su bili nevjerojatno teški za ljude, kao i za strojeve.: Kod izgradnje strmih brana hidroelektrane radnici i strojevi su uvijek bili osigurani pomoću užeta. A samo za transport transformatora morala se izgraditi nova cesta. Radilo se o najvećem gradilištu u Njemačkoj. Danas, nakon završetka izgradnje navedena hidroelektrana može barem privremeno stvarati toliko energije kao nuklearna elektrana, i time može premostiti nedostatke električne energije u energetskom sustavu.

Kako funkcionira brana-hidroelektrana?

U hidroelektrani Goldisthal voda „pada“ kroz skoro 900 metara duge cijevi iz akumulacijskog jezera u niži akumulacijski bazen. Kod unutrašnjeg promjera cijevi od cca. 6 metara, planinom prolazi oko 600 kubičnih metara vode po sekundi – što otprilike odgovara volumenu kuće.. Na kraju padine voda se preko četiri turbine dovodi u 140 metara dugu i 26 metara visoku podzemnu prostoriju hidroelektrane. Čelične osovine prenose energiju sa turbina na generatore, koji proizvode električnu energiju. Po generatoru tako nastaje snaga od cca. 600 megawatta – to se može usporediti sa 1.000 Ferrari-a.

Veliki energetski gubitci kod normalnih hidroelektrana

Normalne hidroelektrane rade uvijek u istom „energetskom“ području, jer su tako najeficijentnije. Iz tog razloga prije svega noću proizvode višak energije, jer se električna energija tada manje troši. Ta energija se nažalost gubi, budući da se ne može ekonomski gledano korisno iskoristiti. I još jedno: Ako je previše električne energije na raspolaganju, cijene struje padaju. I protočne hidroelektrane rade sa veoma visokim energetskim gubitcima. Neprilagođene potrošnji energije su također solarne elektrane, kao i elektrane na vjetar: Hidroelektrane mogu energiju stvarati samo kad to dozvoljavaju prirodni uvjeti, ali ne i kad je potrebna klijentima.

Sprečavanje nedostataka hidroelektrana

Takve nedostatke nema hidroelektrana sa branom ili akumulacijskim jezerom – čak suprotno,ona gubitke energije može čak i spriječiti. Vlasnici elektrane mogu koristiti razdoblja nižeg cijena električne energije, kao što je noć, za prebacivanje vode iz nižeg u više akumulacijsko jezero. Na taj način se i višak električne energije, koji su proizvele i druge elektrane može „uskladištiti“ u obliku vode. I to sa energijskim gubitkom od samo 20 %. Kad je gornje akumulacijsko jezero puno, u njemu je „uskladišteno“ oko 12 milijuna kubičnih metara vode. Ako tada dođe do nedostatka električne energije, npr. oko podneva ili u rane večernje sate, vlasnici hidroelektrane otvaraju ventile u potpunosti. U tom stanju navedena hidroelektrana može osam sati proizvoditi toliko energije, kao nuklearna elektrana. Nakon osam sati je gornje akumulacijsko jezero prazno.

Sigurnost i okoliš hidroelektrane na prvom mjestu

Građevinski radovi za ogromno gornje akumulacijsko jezero elektrane započeli su već u travnju 1998. Radnici su prvo pomoću eksploziva „micali“ dijelove planine. Tada su pomoću dinamita i strojeva na području od 80 hektara iskopali ogromno akumulacijsko jezero. Za tu branu je nasipano oko 5,4 milijuna kubičnih metara kamena. Radnici su istovremeno na dnu planine radili na donjem akumulacijskom jezeru površine78 hektara.

Opasno crpljenje vode

Centralna točka kod toliko velike građevine je sigurnost. Goldisthal se ne nalazi u području u kojem bi dolazilo do potresa, ali brana još „sjeda“. Koliko „sjeda“ prati se na 30 kontrolnih točaka. Uz to radnici precizno prate količinu vode koju brana „neplanski“ propušta kroz vlastite zidove. U slučaju, ako se dozvoljena količina propuštene vode prekorači, „pogođeno“ akumulacijsko jezero se kompletno može isprazniti. Sve u svemu se kroz gornje i donje jezero protežu hodnici i drenažni kanali dužine 20 kilometara. Brana hidroelektrane je čak pripremljena za ekstremne slučajeve – navodno može izdržati i pad zrakoplova.

Životinje u blizini hidroelektrane su iz ekoloških razloga preseljene 

Izgradnja dvaju toliko velikih akumulacijskih jezera i hidroelektrane veoma jako utječe na floru i faunu. Prije svega jako djeluje na određenu životinjsku populaciju. Da bi se navedene negativne posljedice minimalizirale, provedene su određene mjere izjednačavanja. Npr. životinjske vrste izložene navedenoj opasnosti, kao što su šišmiši, rode i fazani su preseljene iz blizine hidroelektrane.


Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte
Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju
Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje
Nafta – crno zlato iz dubine

Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta
Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila
Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?

Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta - najveća kadenca

Kad su kinezi, vjerojatno već i prije Krista pronašli barut. Koristili su ga u „miroljubive“ svrhe: organizirali su vatromete. Prije svega su na novu godinu organizirali vatromete s ciljem da bi protjerali zle duhove. No, otprilike prije 1.000 godina prestali su proizvoditi samo vatrometna tijela, već su počeli proizvoditi i pravo streljivo. Danas na svijetu postoji oko 639 milijuna primjeraka kratkog vatrenog oružja. Na svakog desetog čovjeka dolazi jedan primjerak. I tehnologija neprestano napreduje: Sada je tvrtka u Australiji proizvela dosad „najbrže“ vatreno oružje svijeta. Navedeni novi sistem se planira koristiti i kod kratkog oružja. Hoće li nam ubrzo svaki mali kriminalac prijetiti sa nekim novim apokaliptičnim oružjem visoke kadence?

Metal Storm – razvoj vatrenog oružja

Skoro ni jedan drugi izum nije promijenio stil ratovanja, kao što je to učinio barut. Izumitelji te eksplozivne mješavine su vjerojatno Kinezi. Pronašli su ga vjerojatno prije 2.000 godina, i prvobitno su ga koristili samo u „miroljubive“ svrhe: bili su zaljubljenici u vatromet. Barut je eksplozivna mješavina drvenog ugljena, kalijeva nitrata i sumpora. Sastojci se moraju usitniti i na poslijetku pomiješati. Iskra ili vatra, u dodiru sa navedenom mješavinom tada dovodi do eksplozije.

Od katapulta do vatrenog oružja visoke kadence

Princip djelovanja modernog vatrenog oružja je star oko tisuću godina: Tada su kinezi došli do zaključka da se barut može koristiti kao pogonsko sredstvo, pomoću kojeg bi se streljivo moglo izbaciti iz cijevi. Do tada su se u vojnoj tehnici koristile samo mehaničke konstrukcije, kao što su samostrijeli i katapulti da bi projektil dostigao neki udaljeni cilj.

Najstarija slika vatrenog oružja potječe iz 1326. U rukopisu Walter-a de Millimete je naslikano oružje, tj. Cijev vazastog oblika , koja pomoću baruta ispucava strijelu.

„Leteća vatra“ i „Udar groma“

Prvo kratko vatreno oružje bilo je veoma jednostavne građe, ono se sastojalo samo od cijevi i improviziranog „hvatišta“. Prema starom spisu cijev mora biti dugoljasta da bi se stvorila „leteća vatra“, i kratka i debela da bi stvorila „udar groma“. Kod toga je strijelac imao pune ruke posla, da bi uopće omogućio „pucanj“ : Jedna ruka je držala oružje, a druga je pomoću zapaljene tkanine ili ugljena zapalila (aktivirala) barut. A oblak dima koji je kod toga nastao, je blago rečeno ometao vidno polje strijelca.

Da bi iskra preskočila

Njemački proizvođači oružja su u prvoj polovici 15.st. izumili mehanizam, koji je pojednostavio kompliciran i dugotrajna proces paljenja kod kratkog ručnog vatrenog oružja. Sada zapaljena tkanina, tzv. fitilj automatski dodiruje barut. Od 17. st. je iskra nastajala udaranjem kamena o kamen, a iskra je preskočila u spremnik baruta i tamo uzrokovala eksploziju.

Metal Storm – novo nadoružje visoke kadence

U današnje vrijeme je uporaba oružja i svjetska trgovina kratkim vatrenim oružjem poprimila alarmantne razmjere 639 milijuna primjeraka kratkog vatrenog oružja je momentalno u optoku. Amnesty International je došao do rezultata, prema kojem godišnje 500.000 ljudi pogine od tog oružja – čovjek po minuti. Usprkos tomu, više od trećine zemalja svijeta troši više novca za vojnu opremu, nego za vlastiti zdravstveni sustav. Film „Lord of War“ opisuje ovaj posao sa smrću na veoma sarkastičan način.

Gatling – prva uspješna strojnica do današnjih visokih kadenca

Tvrtka „Metal Storm“ iz Australije je sada usavršila tzv. sistem višestrukih cijevi. Projektile se ispaljuje iz više cijevi. Umjesto u magazinu, projektili se sada nalaze direktno u cijevi oružja. Iz koje će se cijevi projektili ispaljivati, može se individualno odlučiti i odabranom cijevi upravljati. Tako su mogući različiti oblici rafala, ili samo jedan „slap“ projektila.

Najbrže oružje svijeta - maksimalna kadenca

Paljenje je riješeno pomoću električnog impulsa. Na taj način se projektili mogu brže uzastopno ispaljivati u odnosu na svako momentalno raspoloživo oružje - povećava se kadenca. Guiness-ova knjiga rekorda je „Metal Storm“ službeno proglasila najbržim vatrenim oružjem svijeta, tj. sa najvećom kadencom. Nova tehnika postoji u različitim veličinama: Od kompaktne strojnice, pa sve do minobacača. Proizvođači momentalno razvijaju „Metal Storm“ u „džepnom“ formatu. Izgled bi trebao podsjećati na klasičan revolver, ali će to oružje biti opremljeno sa četiri cijevi i električnim paljenjem. Usprkos oduševljenju o razvoju nove tehnike, nitko ne bi smio zaboraviti da se oružje razvija s ciljem da bi se ubilo ljude!


Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila
Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte
Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju
Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje
Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju
Nafta – crno zlato iz dubine

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?

Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila

Što odlikuje dobar tenk, vrlo je teško reći. Svaka karakteristika tenka može djelovati istovremeno pozitivno, kao i negativno.

- Ako se tenk i posadu želi pouzdano zaštititi, oklop igra glavnu ulogu. Posljedica: visoka težina i ograničena pokretljivost.

- Povišeno podvozje poboljšava karakteristike u nepristupačnom terenu, ali istovremenu povećava obrise tenka, tj. povećava stupanj vidljivosti vozila.

- Top većeg kalibra ima veći domet i postiže eksplozije veće snage, ali veličina granata ograničava količinu streljiva koja se može transportirati unutar tenka.

- Niski tenk je radi siluete teže pogoditi, ali posada pati zbog neprirodnog držanja, a to dovodi do ubrzanog umaranja.

- Mogućnost transporta goriva i streljiva stvara od tenka nezavisnu jedinicu, ali on istovremeno postaje ranjiviji.

- Do sredine 60-ih godina postojale su velike razlike u konstrukciji i načinu proizvodnje tenkova pojedinih nacija – danas je za razliku od toga većina tenkova prilično slična.

Tenkovi – Naoružanje

Napomena:
Slijedi usporedba četiriju tenka LECLERC (Francuska), Leopard 2 A6 (Njemačka), Abrams M1 A2 (SAD) i Challenger 2 (Velika Britanija).

Primarno naoružanje:

Leopard 2 A5/A6 i LECLERC posljednje generacije raspolažu nezavisnom infracrvenom (toplotnom) optikom u kupoli (Kdt i RiSch) i time mogu ciljeve brže locirati od Challengera 2 i Abramsa M 1.

Njemački Leopard 2 A6 i francuski LECLERC imaju duže topovske cijevi: Projektili zbog toga dobivaju veću brzinu.

Udarni projektili od osiromašenog urana

Američki Abrams M1 i Challenger 2 su naoružani tzv. udarnim projektilima, koji su među ostalim izrađeni i od osiromašenog urana (depleted uranium, DU) . takvi projektili imaju 10 – 15 % veću probojnu moć od konvencionalnih projektila; ali okolinu osjetno zagađuju zračenjem.

Ožljebljena cijev kod Challengera

Challenger 2 kao jedini tenk svoje klase još posjeduje top sa ožljebljenom cijevi ( cijev ima žljebove i udubine – drugi imaju top glatke cijevi). Ova razlika nema veće djelovanje na balističke karakteristike pojedine verzije topa, već predstavlja logistički i gospodarski problem 70-ih. 30 godina nakon te odluke i Velika Britanija kratkoročno oprema Challanger 2 sa 120 milimetarskim topom Leoparda 2 A6.

Automatsko punjenje kod LECLERC-a

Momentalno korišteni top u Challengeru 2 koristi i dvodjelno streljivo – tj. topnik mora projektil i eksploziv odvojeno staviti u cijev topa – to smanjuje kadencu (ispaljeni broj projektila u minuti) topa.
Jedini od ova četiri tenka LECLERC posjeduje sustav za automatsko punjenje topa – to je velika prednost kod istovremenog pucanja i kretanja.

Zaključak

Leopard 2 A5/A6 i LECLERC mogu brže prikupiti i obraditi podatke o svojoj okolini. U vezi djelotvornosti naoružanja, razlike gotovo da i nema – naime, svi spomenuti tenkovi raspolažu elektroničkim sustavom za navođenje projektila.




Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta
Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte
Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju
Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje
Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju
Nafta – crno zlato iz dubine

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?

Philadelphia Eksperiment – Teleportiranje je moguće?!

Je li Philadelphia 1943. bila mjesto nevjerojatnog događaja? Mornar Carl Allen je navodno bio svjedok eksperimenta, kojim je ratni brod pomoću magnetnog polja trebao postati nevidljiv. Čak više od toga – 1.200 tona teški razarač je navodno u roku od par minuta bio teleportiran iz Philadelphiae u 500 kilometara udaljen Norfolk. Posljedice za posadu bile su strašne: kad se brod nakon par minuta vratio na početno mjesto (Philadelphiu) – kaže mornar Carl Allen – mnogi članovi posade zadobili su teške opekline, neki su bili „stopljeni“ s čeličnim zidovima broda, neki su izgubili život, a drugi su nestali bez traga.

Philadelphia Eksperiment – Mornar i Astronom

Povijest „Philadelphia eksperimenta“ započinje s mornarom Carlom Meredithom Allenom. On tvrdi da je u kolovozu 1943. bio svjedok nevjerojatnog događaja: 1955. – 12 godina nakon „Philadelphia eksperimenta“ opisuje svoje doživljaje u pismu astronomu Morisu K. Jessupu. On je pročitao njegovu knjigu „Što potvrđuje egzistenciju UFO-a „. (Originalni naslov „Case for the UFO“). U toj se knjizi Jessup zalaže za nastavak istraživanja Einsteinovih teorija. Time bi se prema njemu omogućila primjena novih pogonskih tehnologija, a samim time bi i veća putovanja kroz svemir postala moguća. „Teorije iz vaše knjige su odavno stvarnost.“ piše mu Carl Allen. „Znanstvenici su stvorili nevidljiv brod, te su ga čak uspjeli teleportirati. No, mnogi ljudi na tom brodu su to platili životom.“

Allenovo pismo sadrži broj njegove mornarske iskaznice i daljnje podatke koji potvrđuju vjerodostojnost svjedoka. Astronom odgovara Carlu Allenu i moli ga za daljnje informacije. Ali daljnja pisma mornara postaju veoma zagonetna.

Kasnije Carl Allen povlači svoju priču, ali nedugo nakon toga ponovno tvrdi da je istinita. On se povlači iz javnosti, a samim time bilo bi logično da i njegova priča nestane s njime. Usprkos svemu neki misteriozni događaji su ponovno „oživjeli“ Philadelphia eksperiment.

Misteriozna Smrt Astronoma

20. travnja 1959. Morris Jessup moli Ivana T. Sandersona za momentalni susret u četiri oka. Jessup kod sebe ima sve svoje podatke o Philadelphia eksperimentu, te ih predaje Sandersonu. „U slučaju da doživim neku nesreću“ bile su njegove riječi. Još iste noći policajac u Dade County Parku u Floridi nalazi sumnjivo vozilo. Motor parkiranog automobila još radi. Za volanom se nalazi Morris K. Jessup koji par minuta nakon dolaska policije umire od trovanja ugljičnim monoksidom. Nema oproštajnog pisma, nema autopsije. Misteriozna smrt astronoma do danas nudi plodno tlo brojnim teorijama zavjere.

I sudbina Carla Allena također ostaje tajnovita. Svoja pisma je često pisao pod okriljem pseudonima, npr. Carlos Miguel Allende i pošiljao ih je iz različitih mjesta. Autor Robert Goerman je jedan od rijetkih ljudi, koji su ikada osobno s njime razgovarali o Philadelphia eksperimentu. Pretpostavlja se da je Allen 1994. umro u domu u američkoj saveznoj državi Colorado.

„Philadelphia Eksperiment“ – Nevidljivi Razarač

„USS Eldridge (DE 173)“, brod na kojem se odvio Philadelphia eksperiment je bio novi tip razarača. Za vrijeme drugog svjetskog rata su britanski i američki trgovački brodovi postali sve češća meta njemačkih podmornica. Samo 1942. saveznici su izgubili više od 1.000 brodova trgovačke mornarice „zahvaljujući“ njemačkim torpedoima. U rekordno vrijeme je Royal Navy stoga razvila novi tip razarača, koji je gradila i američka mornarica: „Destroyer Escort“ (DE), razarač „pratilac“ koji je bio veoma agilan u odnosu na prijašnje modele.

Od veljače 1943. do studenog 1945. SAD je u rekordno vrijeme proizveo 563 takva razarača: 17 razarača na mjesec. Oni su plovili u konvoju sa trgovačkim brodovima i kod toga su koristili sonar i radar s ciljem da bi pravovremeno pronašli neprijateljske podmornice i zrakoplove. Tri torpedne cijevi i brojni protu-avionski topovi pripadali su opremi tih razarača. Posadu je činilo 220 ljudi.

Demagnetiziranje kao Uzrok Mita o „Philadelphia Eksperimentu“?

1942. Da bi se obranili od njemačkih mina i torpedoa s magnetnim upaljačem „US Navy“ je razvila sistem za demagnetiziranje brodova koji je nosio kodno ime „Degaussing“, a također se koristio u tzv. „Destroyer Escorts“.

Nalazi li se ovdje možda uzrok mita o Philadelphia eksperimentu? Postoji mogućnost da su stručnjaci koji su radili na projektu demagnetiziranja razgovarali o tome kako će stvoriti „nevidljiv brod“. Što se tiče Allenove izjave o teleportiranju USS Eldridgea, tj. njezinog prevaljivanja više stotina kilometara u par minuta – znanstvenici smatraju da je tehnologijom koja nam je momentalno na raspolaganju to nemoguće.

Nitko nije Potvrdio Izjavu Mornara

Prije svega, nitko nije potvrdio izjavu Carla Allena o teleportiranju. Nijedan od ostalih mornara se nije mogao sjetiti tog eksperimenta. I „USS Eldridge“ koji je navodno prošao kroz pakao također nema nikakva oštećenja, ni indicije da se ta taj eksperiment uistinu odvio. Prema unosima u ratni dnevinik, na taj dan je razarač bio usidren u luci New Yorka, a ne u luci Philadelphiae.

Nakon Drugog svjetskog rata je „USS Eldridge“ , kao jedan od četiri razarača u okviru „Military Assistance Program“-a predan grčkoj mornarici. Brod je do 1993. plovio pod grčkom zastavom. 1999. se prestao koristiti, te je nakon toga uništen. „USS Slater“ je brod koji je identičan Eldridgeu, te se također koristio u grčkoj mornarici. Udruga bivših „Destroyer Escort“ veterana je taj brod vratila u SAD, te ga je restaurirala u potpunosti. Posljednji razarač pratilac je danas usidren kao brod-muzej na Hudson Riveru u Albany-u.


Metal Storm – najbrže vatreno oružje svijeta
Tenk – odlike dobrog oklopnog vozila
Tajno oružje rusa – jesu li rusi po naređenju Kremlja razvili super-torpedo?
Čelični divovi – tajni razvoj nuklearnih podmornica
Nevidljivi špijuni – kako nas policija i tajne službe nadziru

Popravak električnih vodova – akcija u visini
Černobil – 21 godina poslije
Energija vjetra – snaga zraka u pokretu
Vodik – energija budućnosti
Gorivo budućnosti – može li vodik spriječiti energetsku krizu?
Crni pijesak – zbog čega Kanada raspolaže ogromnim zalihama nafte
Vjetrenjače pod vodom – kako plima i oseka stvaraju električnu energiju
Energija iz vulkana – kako se koristi toplina iz unutrašnjosti Zemlje
Kako vodene mase na pritisak tipke stvaraju električnu energiju
Nafta – crno zlato iz dubine

Pregovarati kao u filmu – Pravi li kino uspješne ljude?